недеља, 18. јануар 2009.

Čovek Peva Posle Rata

Ja sam gazio u krvi do kolena,
i nemam više snova.
Sestra mi se prodala
i majci su mi posekli sede kose.
I ja u ovom mutnom moru bluda i kala
ne tražim plena;
oh, ja sam željan zraka! I mleka!
I bele jutarnje rose!

Ja sam se smejao u krvi do kolena,
i nisam pitao: zašto?
Brata sam zvao dušmanom kletim.
I kliktao sam kad se u mraku napred hrli,
i onda leti k vragu i Bog, i čovek, i rov.
A danas mirno gledam kako mi željnu ženu
gubevi bakalin grli,
i kako mi s glave, raznosi krov, ─
i nemam volje ─ il’ nemam snage ─ da mu se svetim.

Ja sam do juče pokorno sagibo glavu
i besno sam ljubio sram.
I do juče nisam znao sudbinu svoju pravu ─
ali je danas znam!

Oh, ta ja sam Čovek! Čovek!
Nije mi žao što sam gazio u krvi do kolena
i preživeo crvene godine Klanja,
radi ovog svetog Saznanja
što mi je donelo propast.

I ja ne tražim plena:
oh, dajte meni još šaku zraka
i malo bele, jutarnje rose ─
ostalo vam na čast!

7 коментара:

  1. Ова песма ми је драга јер увек се сетим кад сам у неком проблему те беле, јутарње росе која траба свима нама па па то и тражим.

    ОдговориИзбриши
  2. Covece , ako ikada podjes u rat, PROCITAJ OVU PESMU, NAUCI JE NAPAMET, MOZDA CES UMESTO KRVI I SUZA POZELETI 'MALO BELE JUTARNJE ROSE'

    ОдговориИзбриши
  3. Najbolja pjesma u jugoslovenskoj književnosti. Treba je javno objavljivati svaki dan na svim medijima.

    ОдговориИзбриши
  4. divna pesma Davno sam je naucio na pamet al volim ponekad da je cujem bilo od Ejdusa bilo od Bekima

    ОдговориИзбриши